Banja Vrdnik je živopisno mesto na južnim padinama Fruške Gore. Pruža izvanredne mogućnosti za lečenje, odmor i rekreaciju. Nalazi se na nadmorskoj visini od 250 metara, a venac Fruške Gore štiti Vrdnik od upada hladnih vazdušnih masa sa severa, zbog čega je klima toplija sa velikim brojem sunčanih dana. Posetiocima Vrdnika posebno su zanimljivi otvoreni i zatvoreni termalni bazen sa rehabilitacionim centrom (temperatura vode 32,8˚C pogoduje lečenju reumatskih oboljenja i stanja nakon povreda), planinarske staze zdravlja, Vrdnička kula (temelji potiču iz rimskog doba), Manastir Ravanica (pripada grupi fruškogorskih manastira, nastalih od XV do XVIII veka; od 35 izgrađenih manastira danas je sačuvano 15, a kao kulturne i istorijske vrednosti nalaze se pod zaštitom UNESCO-a).
Za Vrdnik su posebno značajne termomineralne vode. Posebno se izdvaja izvor kisele i izvor termalne vode. Izvor kisele mineralne vode nalazi se u dolini vrdničkog potoka. Ovaj izvor je otkriven 1953. godine i davao je oko 50 litara vode na minutu, temperature 15,5˚C. Izvor termalne vode pojavio se kada je voda poplavila južno okno rudnika mrkog uglja u Vrdniku.
U toku eksploatacije takozvanog južnog okna rudnika, koje je na bregu iznad hotela, jedan od njegovih kanala došao je do veoma izdašnog podzemnog toka, zapravo pukotine u krečnjaku. Voda je počela da nadire u okno i ubrzo ga je poplavila gotovo do vrha. Nivo vode bio je iznad dna doline. Žrtava nije bilo, a i sva mehanizacija je spasena. Analiza vode je pokazala da je ona lekovita i na inicijativu mesnog lekara dr. Ljube Jovanovića, u dolini ispod okna izgrađeni su bazeni za kupanje i mala banja.
Vrdnički rudari su još pre Drugog svetskog rata iskopali dva bazena 20×10 i 10×6 metara, a posle Drugog svetskog rata i zatvoreni bazen 14×8 metara, koji su koristili za lekovite kupke. Kasnije, voda se počinje koristiti uz savremene metode lečenja, tako je Vrdnik postao zdravstveno-banjski i rekreacioni centar.