Banja Vrdnik nalazi se na južnim padinama Fruške gore, koje se nastavljaju na sremsku ravnicu sve do obala Save. Banja se nalazi u izvanrednom prirodnom amfiteatru, okružena blagim potočnim dolinama, obraslim bujnom i raznolikom vegetacijom. Na Fruškoj gori nema prirodih jezera, međutim na samoj planini ima šest veštačkih i u podnožju još deset, a Fruška gora je poznata i po tome što je najveći rezervat lipovih šuma na čitavom području Evrope. U Vrdniku i bližoj okolini nalazi se vredna kulturno-istorijska baština, koja potiče još od bronzanog doba, preko rimskog perioda i srednjeg veka, pa sve do danas.
Od početka srednjeg veka u ove krajeve nadiru mnogi narodi ostavljajući za sobom tragove svojih civilizacija. Period koji počinje raspadom rimske a završava se raspadom turske imperije, u okolini Vrdnika ostavljao je i uništavao materijalne tragove prisustva Kelta, Avara, Huna, Slovena, nastanka hrišćanstva, podizanja bogomolja, ali i formiranja utvrđenja, gradova, velikih feudalnih dobara, vojne granice i boravka osvajača.
Iz ovog perioda do današnjih dana sačuvano je srazmerno najviše spomenika kako sakralne, tako i profane arhitekture.Od profanih – javnih objekata značajni su stambeni objekti u naseljima, odnosno čitave naseljske celine, kao što je Irig i dr, a od sakralnih objekata najznačajniji su manastiri sa svojim manastirskim crkvama i stambeno-proizvodnim kompleksima.
Podignuti su uglavnom u periodu do XVIII veka, tako da današnji kompleksi i crkve u njima imaju malo od prvobitne arhitekture, ali su prvobitne organizacije kompleksa znatno sačuvane. U široj okolini Vrdnika nalazi se 15 manastira, od 35 koliko ih je bilo nekada. Kao kulturne i istorijske vrednosti nalaze se pod zastitom UNESCO-a. Po istorijskim izvorima ovi manastiri su nastali u prvoj polovini šesnaestog veka, ali legende govore da su nastali u periodu između dvanaestog i petnaestog veka. Nastali u periodu velikih seoba, manastiri su postali centri koji su negovali kult poslednje srpske despotske porodice Brankovića, po uzoru na staru Nemanjićku dinastiju kao istorijski uzor.